Denis Pranjić uoči Rakijade: Porsche na kotlu je šala, ali šampionska rakija ozbiljan posao

Priča o roštilju i jednom posuđenom kotlu od 80 litara na gradilištu u Novakima izrasla je u pravu svetonedeljsku atrakciju. Dvostruki osvajač zlatne medalje na prestižnom Cro Spirits natjecanju, Denis Pranjić, uoči 6. Svetonedeljske Rakijade (subota, 7. studenoga, Ulica Ograja u Novakima) otkrit će nam kako prepoznati vrhunsku rakiju, zašto je vrijeme da prestanemo podcjenjivati domaći destilat te kako izdržati od „ranog jutra do kasno u noć”.

Rakija nije piće za 'na eks', nego domaći elitni brend

Uoči samog natjecanja i druženja oko kotlova, Denis Pranjić osvrnuo se na nepravdu s kojom se domaća rakija godinama bori na tržištu.

„Rakija je vrhunsko piće koje smo kroz godine, nažalost, sami doveli na loš glas i pretvorili u nešto što se pije bez mjere. Na tržištu ima previše loših pića upitnog podrijetla koja štete ugledu cijele kategorije. Vrhunska voćna rakija može stajati uz bok konjaku ili calvadosu, a kvalitetom je znatno iznad viskija, gina i votke. Moramo raditi na edukaciji i brendiranju: kad ljudi shvate da za litru prave rakije treba desetak kilograma voća, uvidjet će da vrhunski proizvod od 10 eura jednostavno ne postoji. Vrijeme je da prestanemo podcjenjivati svoju sirovinu i ponudimo turistima i sugrađanima domaći ponos u čaši!” – poručuje Pranjić.

A kako u praksi izgleda kad strast prema tradiciji stvori šampionski proizvod i nezaobilaznu jesensku feštu, doznajte u nastavku razgovora...

INTERVJU: OD PRVOG KOTLA DO ZLATNE MEDALJE

Denis, druga godina zaredom s potpisom Cro Spirits zlata! Znači li to da vaša rakija više nije samo rakija, nego službeni suvenir Svete Nedelje?

Za sada smo još uvijek hobi proizvođači, tako da nažalost ne možemo biti službeni suvenir Svete Nedelje. Ali tko zna — možda kroz koju godinu i to postane stvarnost.

Koja je tajna šampionskog kotla?

Porsche naljepnica na njemu! Šalim se, naravno. Kotao je važan, ali nije jedina tajna. Kod rakije je bitan svaki postupak: od branja zdravog i zrelog voća, preko prerade i pravilne fermentacije, do pažljive destilacije te na kraju starenja i odležavanja. Ako se u bilo kojem od tih koraka pogriješi ili nema strpljenja, to se na kraju osjeti u čašici.

Kad žiri na natjecanju ocjenjuje rakiju, traže se arome, bistrina i finiš. A što kaže domaći žiri u Novakima na prvi guc?

Domaći žiri nam je zapravo najvažniji, a prvi žiri su naše supruge. Ako je njima rakija dobra, onda znamo da smo na dobrom putu — znaju one prepoznati kvalitetu. Samo mala napomena: kvalitetna se rakija ne pije iz štamprleka, nego iz rakijske ili grappa čaše, da se mogu osjetiti sve njezine arome.

OD DRUŽENJA NA NASTAMBI DO 500 GOSTIJU POD ŠATOROM

Priča o Rakijadi ima vrlo zanimljive i spontane početke. Kako je sve krenulo?

Većina nas doselila se u Novake prije četiri do šest godina. Jednog dana sjedili smo moj prijatelj Mato i ja na terasi moje kuće, koja je tada još bila u izgradnji. Mato je kupio zemljište pokraj mene, gledali smo u livadu i rekli: „Kad napravimo kuće, peći ćemo rakiju na toj livadi.” I tako je i bilo. Za prvu Rakijadu posudili smo mali kotao od 80 litara od mog punca Josipa. Skupilo se dvadesetak prijatelja i susjeda. Uz roštilj, čobanac i janje pekli smo rakiju cijeli dan. Iskreno, tada nismo znali puno o rakiji i danas vidimo da nije bila baš dobra, ali nama je tada bila najbolja na svijetu!

Kako se manifestacija razvijala do današnjih razmjera?

Već na drugoj Rakijadi bilo je znatno više ljudi, a od treće smo morali postaviti šator jer je počeo dolaziti ozbiljan broj gostiju zbog čega smo morali ograničiti broj posjetitelja. Ljudi su jednostavno prepoznali nešto što se danas sve rjeđe viđa — pečenje rakije na tradicionalan način, uz opuštenu domaću atmosferu. Prošle godine kroz dva dana došlo je više od 500 gostiju. Danas Rakijadu organizira nas sedam prijatelja uz veliku podršku naših žena. Grad Sveta Nedelja također je prepoznao manifestaciju te nam je ustupio šator na korištenje, na čemu smo izuzetno zahvalni.

U subotu, 7. studenoga u Ulici Ograja u Novakima krčka se 6. Rakijada. Na plakatu stoji da fešta traje „od ranog jutra do kasno u noć” – je li to službeno upozorenje ili pozivnica?

I jedno i drugo! 🙂 Naša je tradicija od prve Rakijade da se kreće rano ujutro, već prije 7 sati. Loži se kotao, priprema se doručak uz kavicu i čašicu rakije. Tako su radili i naši stari — kotao se uvijek ložio ranom zorom, u užem krugu ljudi.

ŠTO POSJETITELJE OČEKUJE NA 6. RAKIJADI?

Što sve posjetitelje očekuje ove godine i hoće li biti prilike da građanstvo degustira zlatnu šampionsku kraljicu?

Kao i svake godine, posjetitelje očekuju dobra hrana, rakija i dobra zabava — tijekom dana tamburaši, a navečer bend. Treba spomenuti kako je broj posjetitelja ipak strogo ograničen. Naravno, bit će prilike degustirati i našu zlatnu rakiju. Kotao će raditi cijelo vrijeme pa će svi moći uživo vidjeti kako izgleda proizvodnja, od punjenja kotla do prvih kapi. Hrana i piće za goste su besplatni, koliko tko želi, zahvaljujući našim prijateljima i sponzorima.

Za sve koji prvi put dolaze na pečenje – pečete li ili kuhate rakiju? Koja je zlatna formula da se dočeka kasno u noć bez da se izgupi navigacija u Novakima?

Mi kažemo da se rakija peče, onako po starinski. A zlatna formula je jednostavna: pije se polako, uz puno vode i uz delicije koje pripremaju naši prijatelji. Tako se može izdržati do ranih jutarnjih sati.

Kažu da se dobra rakija prepoznaje po tome što ne pita za zdravlje ujutro. Je li vaša rakija zapravo čisti preventivni lijek za nadolazeću zimu?

Nije lijek, ali mala čašica u dobrom društvu sigurno je dobra za raspoloženje.

Kad se peče rakija na Ograji, je li važnija dobra gradacija, dobro drvo za vatru ili dobra pjesma oko kotla?

Najvažniji su dobra pjesma i dobro raspoloženje oko kotla. Ali dok se pjeva, netko ipak mora paziti i na rakiju da se svaki korak odradi kako treba.

BLIC-PITANJA ZA KRAJ

Šljivovica ili viljamovka?
Šljivovica, naravno.

Rakija se pije na eks ili se gušta gutljaj po gutljaj?
Rakija se gušta — nikad na eks.

Koji je najbolji zalogaj uz pravu svetonedeljsku rakiju?
Ujutro češnjovke, popodne pita ispod sača, a za kraj čobanac.