KULTURNO DJEČJE LJETO U SAMOBORU Barunica Wilhelmina Kulmer i stara tvornica stakla

Samoborski muzej organizira ljetne radionice. Radionice će se održavati tri puta tjedno, od kraja lipnja do kraja kolovoza, u parku ispred Muzeja. Ovoga puta djeca će imati priliku upoznati poduzetnu barunicu Wilhelminu Kulmer i njezinu staru tvornicu stakla, saznati zanimljivosti ilirskoga doba uz Ferdu i ekipu, naučiti čemu su služile stare košare, zaviriti u kuhinju željeznodobnog kneza, izraditi igračke od prirodnih materijala, otputovati u kameno doba, ukrasiti svoj dom rožicama od krep papira, uskočiti u arheološku sondu te ostaviti svoj pečat u Samoborskom muzeju. Po završetku radionice svako dijete nagrađujemo kuglicom sladoleda u slastičarni Nebi.

Uz vodstvo kustosice, djeca će razgledati staklene predmete proizvedene u staklani u Osretku, izložene u sklopu stalnog postava Muzeja. Poseban naglasak bit će na čašicama dobrodošlice (tzv. bilikumi) različita oblika, boja i natpisa. Na kreativnom dijelu radionice djeca će se okušati u oslikavaju staklenki po uzoru na prethodno viđene predmete.

Djeci će se predstaviti lik i djelo Ferde Livadića – poznatog skladatelja, Ilirca i svestranog čovjeka 19. stoljeća. Livadićev dvorac, unutar kojeg se smjestio Muzej, nekada je bio mjesto okupljanja i druženja poznatih ličnosti ilirskog doba. U sklopu radionice, djeca će imati priliku, uz vodstvo kustosice, zaviriti u Livadićev obiteljski dom, razgledati njegove rukopise, notne zapise i osobne predmete, poslušati priču o narodnom preporodu, vidjeti ilirsku surku te čuveni Livadićev klavir na kojem je zasvirao i poznati Franz Liszt. Na kreativnom dijelu radionice djeca će izrađivati lutkice Iliraca od papirnatih tuljaka i kolaž papira.

Šetnjom kroz postav Etno kuće, djeci će se predstaviti život sela do sredine 20. stoljeća, s posebnim naglaskom na košare. Košare zanimljivih naziva,
različitih oblika i materijala koristile su se svakodnevno u različite svrhe. One jednostavnije, korištene u poslu, ljudi su izrađivali sami, dok su one složenije, korištene za svečanije prigode, obično kupovali od košaraša na sajmu ili proštenju. Na kreativnom dijelu radionice djeca će se okušati u izradi i ukrašavanju minijaturnih košara od špage i konca.

U sklopu radionice djeci će se predstaviti život željeznodobnih zajednica s posebnim naglaskom na prapovijesnu keramiku. Djeca će tako imati priliku vidjeti prapovijesno posuđe - zdjele, vrčeve, lonce, tanjure itd., naučiti čemu je ono služilo te zašto se polagalo u grobove. Na kreativnom dijelu radionice djeca će se okušati u izradi vlastitog kuhinjskog inventara dostojnog željeznodobnog kneza.

Djeci će se ispričati priča o djetinjstvu predaka te predstaviti tradicijske dječje igračke iz fundusa Etnografske zbirke. U sklopu radionice moći će saznati kako je izgledalo djetinjstvo njihovih djedova i baka, na koje načine i od čega su sami izrađivali svoje igračke te koje su im bile omiljene društvene igre.
Na kreativnom dijelu radionice djeca će izrađivati igračke o perušine.

Djeci će se predstaviti i pečat, kao predmet koji se od najstarijih vremena koristio za potvrdu vjerodostojnosti neke isprave, povelje i slično. U sklopu radionice, uz djeca će imati priliku pogledati Belinu povelju te pečate iz fundusa Povijesne zbirke, među kojima i pečat samoborske općine iz 16. stoljeća.
Na kreativnom dijelu radionice djeca će izrađivati vlastite pečate od plutenih čepova i kartona s motivima koje sami osmisle.

Kreativna radionica osmišljena s ciljem predstavljanja kinča – tradicijskog ukrasa od krep papira. Diljem Hrvatske raznobojni krep papir koristio se izradu ukrasa kojima su se kitile kuće prilikom uskrsnih i božićnih blagdana te svadbenih svečanosti, a običaj njegove izrade bio je prisutan i u našem kraju. Na kreativnom dijelu radionice djeca će, uz pomoć kustosice, izrađivati ukrase od krep papira.

Radionica Kameno doba je osmišljena s ciljem upoznavanja djece sa životom prapovijesnih zajednica, osobito onih starijeg kamenog doba, na temelju nalaza pronađenih u Samoboru i okolici. Djeca će imati priliku naučiti kada je na naš prostor prvi puta stupio pračovjek, u kakvim nastambama je živio, čime se bavio te do kojih velikih otkrića je došao. Na kreativnom dijelu radionice djeca će ukrašavati kamenje po uzoru na poznate primjere špiljske umjetnosti.

Cilj radionice Mali arheolozi je naučiti djecu što je to uopće arheologija i čime se bave arheolozi, upoznati ih s arheološkim iskopavanjem i priborom koji im je za to potreban, kao i terminima poput: arheološka sonda, arheološki nalaz i arheološki dnevnik. Unutar pješčanika (sonde) stavit će oznake kvadranata. Svako dijete dobit će zadatak istraživati unutar jednog kvadranta. Pronađene arheološke nalaze trebat će pregledati, očistiti te ih nacrtati i podatke o njima upisati u svoj mali arheološki dnevnik.

Radionice će se održavati tri puta tjedno, od kraja lipnja do kraja kolovoza, u parku ispred Muzeja. Raspored s terminima i opisom radionica možete preuzeti OVDJE, ili pročitati u nastavku. Radionice su namijenjene djeci osnovnoškolskog uzrasta. Sudjelovanje je besplatno i nije potrebna prethodna prijava.

Wilhelmina Kulmer, rođena 1790. godine u Krapini, za svoga je života često odlazila u češke toplice Karlovy Vary gdje je primijetila da ljudi njezinog staleža rado kupuju staklene predmete, raznih boja i ručno oslikane.
Opčinjena ljepotom stakla i u duhu ilirske ideje o otvaranju tvornica u Hrvatskoj, barunica je odlučila na svom velikom imanju u blizini Samobora otvoriti vlastitu tvornicu stakla.

Taj svoj naum ostvarila je 1839. godine, a tom je prilikom govor održao i grof Janko Drašković, muž baruničine sestre Franciske. Budući da u Samoboru nije bilo ljudi koji su znali raditi sa staklom, barunica je dovodila češke majstore kako bi uopće mogla pokrenuti proizvodnju.
S obzirom na to u kakvom su se položaju žene nalazile kroz povijest, Wilhelmini Kulmer uistinu je bilo potrebno mnogo hrabrosti i odlučnosti da se u 1. polovici 19. stoljeća upusti u poslovanje na takvoj razini.

Samoborski muzej osnovan je 23. lipnja 1949. godine u nekadašnjoj obiteljskoj kući Ferde Livadića, poznatog hrvatskog skladatelja, samoborskog gradonačelnika i suca, velikog preporoditelja i svestranog čovjeka 19. stoljeća. Za osnivanje Muzeja najzaslužniji je bio Ivica Sudnik (1910. – 2002.) - entuzijast, ljubitelj povijesti i starine, planinar, fotograf, novinar, urar i neumoran sakupljač stvari i predmeta vezanih za samoborsku prošlost. Godine 1925. osnovao je zbirku „Samoborska bibliografija“, 1928. godine zbirku „Samoborska kronika“, te treću zbirku „Samoborske starine“. Te su tri zbirke bile temelj budućem Samoborskom muzeju. Zaslugom Ivice Sudnika ostvaren je intenzivan sakupljački i istraživački rad na području Samobora.

Prve godine rada Muzeja nemoguće je zamisliti bez dr. Stjepana Oreškovića (1895. – 1967.), pravnika po struci koji je u mnogobrojnim časopisima objavljivao članke iz povijesti hrvatske književnosti, prava i povijesti Samobora, a bavio se i prevođenjem poezije na strane jezike, slikarstvom, glazbom, te je izdao nekoliko knjiga pjesama. U fazi stvaranja Muzeja, kada nije bio zaposlen niti jedan stručnjak muzealac, njih dvojica su obavljali veliki dio stručnih organizacijskih poslova na formiranju fondova zbirki i osiguranju prostora za stalni postav, a javnosti su uputili poziv da svojim prilozima i poklonima pomognu uređenju Muzeja i rastu njegovih zbirki.